| Autor: Kris, Objavljeno: 13.10.2009 |
| Pregledano |
720  |
|
Slučajno sam naišla ovaj kutak za srcopise i pomislila sam, Zašto ne? U životu, kad se samo sjetim, mogla bih zahvaliti mnogim ljudima, a ipak nisu mi ustvari svi oni htjeli pomoći. Oni su samo pomažući sebi, nekako nesvjesno pomogli i meni i to u školi, na poslu, u vlaku, na šalteru, u životu. Je li uopće bitno je li mi netko pomogao slučajno ili namjerno, jer pomogao mi je, na kraju krajeva. Mogu li reći da mi je razrednica pomogla jedinicom iz hrvatskog ili profesor na faksu jer mi se nije javljao tjednima što mi je na kraju pomoglo da se naučim boriti za svoja prava? Sumnjam da je taj moj profesor o meni mislio više nego o još jednoj brojci koju mora riješti. Ipak mi je pomogao. Ali njemu neću zahvaliti. Željela bih zahvaliti mojim prijateljima koji su uz mene bili bez da su pitali što oni s tim dobiju ako mi pomognu i koji su učinili još neka dobra djela, nesebična dobra djela o kojima nisu pisale ni jedne dnevne novine, celebrity magazini ni stručni časopisi. A ipak, njihova je dobrota prepoznata a njezin učinak na mene, a time indirektno i na druge, neizmjeran je. Blogerica Iz Lucijinog srca
|
